Karta gradaFacebook stranicaNovosti RSSSitemapKontakt
Antička Salona


Nedjelja, 19 Ožujak 2017 10:24

Marina Kasalo, 21-godišnja djevojka s Downovim sindromom i pomoćna radnica u centralnoj praonici Dječjeg vrtića Cvrčak

Marina Kasalo, 21-godišnja djevojka s Downovim sindromom i pomoćna radnica u centralnoj praonici Dječjeg vrtića Cvrčak Foto: Jakov Teklić

Hvala dragom Bogu na ovom poslu i dobrim ljudima

Pronalazak radnoga mjesta problem je s kojim se većina mladih ljudi nosi nakon završetka redovnoga školovanja, a ako je uz to riječ o osobi s posebnim potrebama onda ideja o zapošljavanju najčešće postaje neostvareni san. Upravo stoga primjer naše sugrađanke, Marine Kasalo, 21-godišnje djevojke s Downovim sindrom, koja je od prosinca 2015. stalno zaposlena u centralnoj praonici Dječjeg vrtića Cvrčak, budi nadu i optimizam u pozitivne promjene.
Još uvijek ne mogu vjerovati da se Marinin san ostvario i da ima posao koji joj tako puno znači – kazala nam je Marinina majka Ana upućujući zahvalu svima koji su joj pomogli.

Marina je nakon završene osnovne škole, najprije je pohađala Malu školu u OŠ don Lovre Katića, a potom u OŠ kraljice Jelene, završila srednju Grafičku školu, smjer pomoćnik kartonaže. Po završetku školovanja, kao i većini njezinih vršnjaka, najveća joj je želja bila pronaći posao i u svakoj prilici je isticala kako želi raditi, pa tako i tijekom humanitarne akcije Večer s porukom u kojoj je sudjelovala kao član splistke udruge Sindrom Down 21. Tu je upoznala solinskoga Gradskog vijećnika Arsena Batarelo koji joj je, oduševljen njezinim pristupom, ponudio da će prijedlog za njezino zapošljavanje pokušati izložiti na Gradskom vijeću, i tako je sve krenulo.

DJEČJI VRTIĆ CVRČAK: Ponosni smo na Marinu

Marina je izuzetno dobra i poslušna, nikada nije zakasnila na posao. Uvijek je nasmijana i sretna, postala je dio nas i teško nam je zamisliti da bismo više uopće mogle funkcionirati bez nje, jednostavno rečeno volimo je – kazala nam je Marinina kolegica Jozica Kuduz dodajući kako im se strah od dolaska osobe s posebnim potrebama u radno okruženje raspršio istog trenutka kada su osobno upoznale Marinu.
O vrijednoj djelatnici s posebnim emocijama govori i ravnateljica vrtića Anđela Biuk koja se ovom prilikom prisjetila svog prvog susreta s Marinom.
Upoznale smo se i pitala sam je kako joj je na poslu, a ona mi je odgovorila da je sve super, ali da je tužna kad dolazi vikend jer tada ne radi. Ove riječi možda najbolje govore o tome koliko Marina uistinu voli svoj posao – kazala je ravnateljica Biuk dodajući kako je cijeli kolektiv ponosan na Marinu i da od nje svi mogu naučiti nešto novo.

– Mislili smo da nema šanse, a ako nekim čudom nešto i bude, bit će to za koju godinu jer takve stvari traju. Na kraju je sve išlo nevjerojatno brzo i nakon samo nekoliko dana iz Grada su nam javili kako imaju posao za Marinu, a kad su je upitali kada bi željela početi s radom ona je bez premišljanja odgovorila: Odmah! – govori nam mama Ana.

Marina tako od prosinca 2015. svakog jutra, od ponedjeljka do petka, prije osam stiže na svoje radno mjesto na kojem provodi četiri sata.
Ovdje mi je tako lijepo, kolegice Jozica i Ivka postale su moja druga obitelj, one su dio mene i ja sam dio njih jer ljubav se ne može kupiti ona se osjeća – kazala nam je Marina s ponosom govoreći o radnom okruženju u kojem je neizmjerno sretna i zadovoljna i o radnim kolegicama Jozici Kuduz i Ivki Lovrić koje su je primile otvorenog srca.

– Peglam krpe i ručnike, sortiram ih i slažem, javljam se na službeni telefon, a položila sam i zaštitu na radu – s ponosom nam govori Marina dodajući kako joj nikada nije teško.

Sad imam svoju plaću i mogu pomoći u kući, a i kupiti sama sebi što želim. Od prve plaće sam kupila cipele i torbu i počastila prijatelje. Kad bi mi ponudili neko drugo radno mjesto s puno većom plaćom nikada ne bih otišla odavde jer sam zahvalna dragom Bogu na ovom poslu i dobrim ljudima – ističe Marina za koju i njezine kolegice imaju samo riječi hvale.

Ogromna količina energije i entuzijazma kojeg Marina ima očituje se i u njezinom djelovanju u Udruzi Sindrom Down 21 u Splitu, ali i u solinskoj Udruzi roditelja djece s poteškoćama u razvoju Moje dijete Solin u čijem radu intenzivno sudjeluje.

U udruzi u Splitu učim engleski i talijanski, idem na ples i pjevanje, idem na radionice u Udruzi Moje dijete. Svaki dan sam negdje – govori nam Marina za koju mama Ana kaže da je prepoznatljiva upravo po svojoj otvorenosti i pozitivnom stavu.
Htjela bih da svi moji prijatelji počmu raditi, da se osjećaju korisnima i zato još jednom hvala onima koji su mi pomogli – poručila je vedra i nasmijana Marina.

Marijana BATARELO-JELAVIĆ / SOLINSKA KRONIKA

 

 

 

Pročitano 4603 puta

Novosti:

Grad Solin - službene internet stranice - Stjepana Radića 42, 21 210 Solin, Hrvatska - OIB: 40642464411
solin@solin.hr