Karta gradaFacebook stranicaNovosti RSSSitemapKontakt
Antička Salona


Ponedjeljak, 12 Lipanj 2017 09:00

RUKOMET: RK SOLIN - Putešestije rukomateša

Zanimljivi Dnevnik s završnice Prvenstva Hrvatske za mlade rukometaše u Umagu

 

Četvrtak, 25.05.2017.

Doša je i taj dan. Naša dica, rođena tamo daleke 2004.. i 2005 godine kreću na Završnicu Prvenstva Hrvatske u Umag. Evo ih, svi lipo sređeni, u pratnji roditelja, a koji su ovon prilikon dobro poslužili i ka' nosači kufera i torbi. Stiže autobus, putujemo zajedno sa našin sportskin prijateljima iz Ribole Kaštela i mogu van reć' da bi od dice tribali svi lagano učit. Do jučer na terenu ljuti protivnici, a danas prijatelji i suputnici na putovanju koje je za njih važnije od svega u životu. U busu vesela atmosfera, nismo došli ni do Dugopolja, a već se otvaraju kese i kesice šta znači da je vrime za marendu. Roditelji su ih fudrali spizon ka' da putujemo u Sibir. Mali Luka je donija tacnu sa par stotina kiflića šta mu je mater spremala cilu noć, a on kaže da je i on da' ruke. Trener Mirko je degustira „nekoliko“ kiflića i bija je vrlo zadovoljan, a on zna šta valja. I tako malo po malo, autoputem prema Rijeci, pa prema Umagu i za nekih 7 sati vožnje stižemo na odredište. Dolazimo u apartmansko naselje Polinezija koje će naredna 4 dana bit naša baza. Odma na dolasku loš znak, neko je izgulija putokaz-tablu sa oznakom naših apartmana, ali iskusno oko Presjednika koji poznaje Polineziju ka' svoj džep, vidi da nešto ne valja i poput GPS-a navede ekspediciju drito na misto. Kreće raspored po sobama i odma' trk na ručak. Spize ka' u priči, al dica ka' dica, odma su se bacili na picu. Dok su se oni bacali na picu, trener Drago je bacija na živce i zapovidija da se uzme jist nešto drugo, a da se onda može pojist komad pice. Najbolje ga je posluša trener Mirko koji je lipo izija kompletni ručak i posli ručka dvi fete pice. Na licu mista smo ga proglasili klupskin nutricioniston. On će ubuduće određivat jelovnik, jer je jedini prova skoro sve šta su u kužini spremili. Mali Joso uzeja manistru bez išta, prava manistra usuvo. Visi mu jedno po metra s pijata, Josu to ne brine. On je posluša trenerovu naredbu i to je to. Poslin ručka odmor, a poslin odmora krećemo u dvoranu di se u 6 i po igra prva utakmica sa Pastelon. Oni su lanjski prvaci i veliki favoriti, ali mi se nećemo pridavat. Igrači Pastele paru ka da su mrvicu stariji, al' trener Drago govori da su stvarno istih godina ka' i naši. Presjednik gleda po tribinama, u dvorani samo navijači Pastele, a onda se začulo bubnjanje i zavijanje megafona i onda su u dvoranu banili naši navijači, Jozo i Martina, Tarle i Sanja, te Marinko i Tina sa ostatkon dice. Rapsodija. Utakmicu smo izgubili, ali rekli smo sami sebi da nismo bili pravi i da za nas Završnica počinje od sutra, a protivnici su nas utješili, jer su rekli da smo ih dobro namučili. Baš Van fala! Tarli se odlomija komad s bubnja i uvatila ga je panika, šta će reć Maestro kad mu vrati bubanj. Presjednik je spustija balun na zemlju i reka Tarli da se ne trese, da je Maestro njegova briga i da neka bude sritan ako mu uopće vratu bubanj. Vratili smo se u bazu i otišli na večeru, malo se motali oko apartmana i vrlo rano pozaspali. Naravno, dici smo zaplinili mobitele, kako ne bi buljili u ekrane, nego kako bi se lipo odmorili za sutra.

Petak, 26.05.2017.

Buđenje je moralo bit već prije 7 sati i morali smo požurit sa doručkon, jer je prva utakmica sa Varaždinon bila već u 9 i 20, a tribalo je to dobit. Nakon malo početne treme ubacili smo u 5-tu brzinu i dicu iz premijerligaša dobili sa 10 golova razlike. Odma' nan se navuka osmjeh na lice i slutili smo da se valja nešto veliko. Malo nas je uznemirija Jure koji je par puta tako lipo zakašlja da smo odma zvali Tarlu koji je u roku keks doletija sa toplomjeron i Aspirinon C i Neo anginon. Međutin Juri se fibra fermala na 39 sa 6 i nije bilo veće panike, ali molin lipo, bolje spriječiti nego lječiti. Inače naš Jure je cilu noć proveja smrzavajući se, jer u sobi od 10-ak kvadrata nije uspija pronać deku za pokrit se. Nema veze Jure, dogodine će bit bolje. Poslin te likarske intervencije smo otišli na ručak, poslin ručka malo prilegli i potom krenili na sljedeći zadatak. Potvrda naših slutnji i nadanja za dobar rezultat je stigla u 4 i 20 popodne kad smo uz nešto lošiju igru dobili i premijerligaški Nexe. Naravski da su počeli zvonit mobiteli i da su svi navijači koji su mislili ostat u Solinu i pratit Jozine dojave, odjedanput poludili i počeli tražit na karti najbrži put do Umaga. Prvi su na cilj stigli Burda i Jagoda, ali taman su zakasnili pet minuti da vidu kako smo u 8 manje 20 razmontirali premijerligaše iz Poreča. E sad je bilo svima jasno da smo drugi u grupi i da sutra razigrajemo za ulazak među 8 najbolji ekipa. Zaboravija san reć da se cila ova Završnica odigravala u okruženju umaškog Ultra festivala, šta je svemu još dodalo jednu dodatnu notu ludila koje nas je okruživalo na svakom koraku. Malo razočaranje je nastupilo kad smo vidili da sa Burdon nisu stigli Marin i Jure iz prve. A štaš, posal je na prvom mistu. Ko in je kriv kad radu. Sad smo lipo svi otišli na večeru pa na spavanje, jer sutra je dan kad se paraju gaće. Ali, naravno da dan ne more završit tako mirno. Stiže vijest da Marin i Jure iz prve ipak stižu, da su se ukrcali sa Radovanovićima. A Bože moj na šta će to izać. Već u sljedećoj minuti spavamo. E al prije nego šta zaspemo moran reć jednu za nasmijat se. Trener Drago je iz predostrožnosti svoj dici reka da ako bilo ko od njih ima fibru da slobodno njemu pokucaju na vrata, u bilo koje doba noći. Naš Jure je pita trenera da kako će oni znat da imaju fibru. To Jure kralju. Trener Drago je osta bez teksta. Aj neka se i to dogodi.

Subota, 27.05.2017.

U 2 i po Presjedniku zvoni mobitel, zovu Marin i Jure iz prve da kako će nać di smo mi. Presjednik se izbeštima šta su ga probudili u ovu uru. Zatim ih je navodija i bome eto ti njih. Ali samo su se prisvukli i odoše u noć, kažu da ih čekaju naši navijači. Nisan ni sumnja. Najveći problem nam je bija taj šta nan je utakmica sa Koprivnicon za ulazak u četvrtfinale bila u 9 manje 10 i pitali smo se oće li se dica uspit razbudit tako rano. A Presjednik se uz to zabrinija i oće li se navijači uspit razbudit tako rano. Međutin, u 8 i po stiže navijačka posada orna da ne može bit ornija. Sve su rekvizite ponili. Presjednik je uša među nji i gleda ih je ka da ne viruje očima da su tako žvelti, a Jozo je samo elegantno izjavija: Neka institucije radu svoj posa. Šta se tiče dice, oni se nisu razbudili do poluvremena pa smo na poluvremenu gubili jedan razlike. Onda je trener Drago održa svoj čuveni motivacijski govor i bili smo u četvrtfinalu di nas je čeka Trsat iz Rijeke. E lako je bilo sa premijerligašima, a šta ćemo sa ovima. Paru mali klub, to je ka'da mi imamo u Solinu klub Šukica, Kunčeva greda ili slično tome. A vidit ćemo. Sad lipo svi u bazu i odmorit do 4 i 20 kad je predviđen okršaj sa Trsaton. Pri povratku gledamo kako su se umaški Ultraši povaljali po travi, al' naši Ultraši su lipši. U međuvremenu smo ručali, trener Mirko voli jist češće a pomanje, Presjednik je naručija piće u konobara Antona i za račun od 39 kuna daje mu 40, a Anton ga pita da ima li sitna 39. Antone legendo! Trener Drago je nervozan i vrti po glavi šta bi i kako bi, slabo i jide. U 3 i po kreće bus prema dvorani, s nama u busu i dica iz Trsata. Gledamo ih onako ispod oka i kontamo kako su veći i jači od naših, al nema predaje. Presjednik bi ih najrađe dobro najija i napija da se poslin na utakmici ne mogu kretat, al sad je kasno. Došli smo na utakmicu, navijači su zauzeli svoja mista, udrili su u sve bubnje i ostale rekvizite, al priko Trsata se nije moglo. Šta je je, bili su bolji. I onda je krenilo, dica udri u plač i bome stvorila se nemila situacija. Suza suzu goni. A mi stariji ka' da nas je neko pribija. Božemiprosti kada je neko umra. E sad, triba dicu vratit u život jer nas čeka utakmica sa Bjelovaron koja će odredit oćemo li bit sedmi-osmi ili peti-šesti. A to nije baš isto. Svaki od nas se uživija u ulogu psihologa i mi ka nešto dici objašnjavamo, al' oni gledaju kroz nas i ne šljivu nas 2 posto. Situacija se ne minja, a bliži se 8 manje 20 kad je ta velika utakmica. U međuvremenu je maloga Luku zva Buzov pa smo primjetili da se mali smije. Biće mu ovi sigurno nešto lipo reka priko mobitela. Izašli smo na teren ka na streljanje. Našin navijačima pridružili su se i naši prijatelji iz Škole rukometa Metković i krenilo je. Dica iz Bjelovara još veća nego oni iz Trsata, ali naši letu po terenu. Poveli od prve minute i mi sve čekamo kad će ovi iz Bjelovara reć' da je dosta. Na poluvremenu vodimo 1 razlike, ulazimo u drugo poluvreme, razlika raste. Navijači na tribinama sludili, ori se Dalmacijo....Mali Ivan Ninčević na terenu, a ćaća Jozo sa tribine Uuuuuuustaj sine....majka zove. Šou. Na kraju 8 razlike za nas, sutra za peto misto sa Rugvicon. Evo ja san siguran da ni igrači Juventusa neće bit sritni kad osvoje ligu prvaka ka' mi sad kad smo pobjedili Bjelovara i ušli među 6 ekipa u Hrvackoj. Sritni i prisritni. Vratili se u bazu, otišli na večeru, večerali i posli večere sili na balkon od sobe i guštali uz povike Gori Baja! Išli leć', a Marin i Jure iz prve nisu išli leć'. Za nevirovat.

Nedilja, 28.05.2017.

Budimo se kako 'ko, već prije 6 uri, nervoza je velika. Prid nama je veliki dan. Judi moji, nije mala stvar bit među 6 u Hrvackoj. Presjednik se već u 7 vraća iz šetnje, polako se pakiramo, više se poslin utakmice ne vraćamo u bazu, nego idemo na ručak kraj dvorane pa doma. Idemo na doručak, osjećamo se skroz svečano. Mislimo da cili svit gleda u nas i da svi znaju kako smo mi među 6 u Hrvackoj. Utakmica je u 11 i po, vraćamo ključeve na recepciju i iz baze krećemo u 10 i po. Dolazimo u dvoranu, a tamo stiglo pojačanje. Ruščići i Punde. Punde iz druge, jer su jučer krenili pa in je auto riknilo pa su se vratili doma neobavljena posla. Danas je Miki to odradija bez greške. Svi smo nekako napeti i jedva čekamo da utakmica počne. Iman dojam da je prije završila nego šta je počela. Odma gubimo 5 razlike i jednostavno ništa ne ide. Odnija je vrag šalu, provali smo sve, nije išlo. Na kraju smo šesti, trener Drago je odma na terenu reka: Dico, glavu gori ja san zaj...A ja kažen,Drago, glavu gori, dikod uđe dikod neuđe. Navijači su pivali i navijali bez obzira na kretanja na terenu. Oni su jednostavno odlučili pivat, a 'ko piva zlo nemisli. I na tome in svaka čast, šta bi reka trener Drago, kapa do poda! A sad lipo na ručak i vraćamo se u svoj Solin. Navijači požurili prije nas kako bi nas u Solinu dočekali i napravili feštu. Doduše negdi po putu su se malo zadržali, ošli povirit u Lovorke na Rujevici jesu li gradele još onako dobre ka' šta su bile. Dobre su. Druga postava navijača upoznavala je lipote Istre. Lipa je. U autobusu je vladala atmosfera iščekivanja, Bože kolko ljudi će nas dočekat. Dica su bila nervozna, a onda in je trener Mirko malo razbija nervozu. Okupija ih je pet šest i objasnija in je kako se igra na zuje. Malo mu je pripomoga i Presjednik koji ga je ošinija onako presjednički i dica su odma svatila kako se to igra. Počeli su se klepat i na prvu in se svidilo. U početku je to bilo onako lagano, al kako je vrime prolazilo pucalo je sve jače i jače. Čuki je čak od udarca upa u prolaz di su srednja vrata, a opleja ga je Niko. Ko bi reka na Niki. I tako malo po malo došli smo u Kaštela di su se iskrcali naši prijatelji iz Ribole, a mi pravac Solin. Negdi na po puta smo morali stat i dat vrimena navijačima da dođu u Solin prije nas. Mi s busom skoro došli prije nji u Solin. E al mi nismo svraćali u Lovorke i u Brtoniglu. Prid sami dolazak Presjednik je naredija da svi legnu da pari ka da nema nikoga u autobusu. Nisu izdržali. Izašlo se iz busa i krenija je delirij....Kažu mi da san lud......Miro Smoljo da će i on dogodine u Umag. Samo nan još on fali.
Dico, fala Van na svemu!!!

Pripremio: Davor Ćićerić, predsjednik Kluba i tehniko na završnici PH

 

 

 

Pročitano 947 puta

Sport:

Grad Solin - službene internet stranice - Stjepana Radića 42, 21 210 Solin, Hrvatska - OIB: 40642464411
solin@solin.hr