Karta gradaFacebook stranicaNovosti RSSSitemapKontakt
Antička Salona


Manastirine

manastirine3MANASTIRINE su najinteresantniji dio starokršćanske Salone. To je jedno od najvećih starokršćanskih groblja pod vedrim nebom (sub divo). Prije iskapanja, započetih prije stotinjak godina, tu su u vinogradima i među maslinama stršili ostaci zidova, a samo ime je upozoravalo da se radi o ostacima nekog samostana ili crkve. Od kolikog su značenja nalazi na ovom mjestu pokazuje i to da je tu 1894. godine započeo radom Prvi međunarodni kongres kršćanske arheologije. Iskapanja su pokazala da je tu u početku uz malo groblje bio i privatni posjed, koji je možda pripadao nekom kršćaninu, i zato je sv. Dujam nakon mučenja bio tu pokopan. Kršćani su vruće željeli da se ukopaju u blizini mučenika vjerujući u moć njihova zagovora.logije.


Zato se u kratko vrijeme ovdje razvilo prostrano kršćansko groblje, s grobovima svih vrsta: od onih najsiromašnijih od opeka do zidanih na svod, od sarkofaga do nadgrobnih kapelica. Promatramo li razmještaj kapelica lako uočavamo da su smještene oko nekog središta. To je središte očito grob mučenika sv. Dujma, koji se nalazi na jugoistočnom dijelu bazilike, oko kojeg se nalazi više sarkofaga salonitanskih biskupa. Najbliži je sarkofag biskupa Primusa, sinovca i nasljednika sv. Dujma. Do groba je kameni luminarij za svjetlo koje je gorjelo na grobu mučenika, a u zidu je i prozorčić (fenestella) kroz koji se gledalo u grob i stavljalo na nj rupce.
Groblje je, čini se, porušeno i opljačkano koncem IV. stoljeća, za provale Zapadnih Gota. Početkom V. stoljeća sagrađena je trobrodna bazilika, dužine 48 a širine 21 metar, u koju je uključen i grob mučenika. Gradili su je biskupi Gajan i Simferije, koji su također tu pokopani.

manastirine1
 
U srednjem dijelu je prostor za pjevače (schola cantorum), a predvorje (narteks) u kojem se još vidi jedan grob s grčkim natpisom, je dodan poslije. Na nadvratnom pragu stoji uklesan natpis: "Deus noster, propitius esto rei publicae Romanae" (Bože naš, milostiv budi rimskoj državi). Na početku VII. stoljeća bazilika je znatno oštećena i porušena. Kad je opasnost minula nije posve popravljena nego je od fragmenata porušene bazilike sagrađena mala crkva u koju su, pretpostavlja se, bile prenesene kosti mučenika iz grobišnih bazilika na Kapljuču i Marusincu jer su tada i one, zacijelo bile porušene. Tu se nastavilo štovanje salonitanskih mučenika sve do konačnog rušenja grada pa se ova crkva s pravom naziva "basilica martyrum". Niti nakon konačnog rušenja Salone štovanje mučenika nije prestalo nego se nastavilo ne samo u obližnjem Splitu. Po odredbi pape Ivana IV. Dalmatinca, opat Martin prenio je u Rim dio kostiju mučenika, gdje je uz krstionicu lateranske bazilike sagrađen posebni oratorij za mučenike iz naših strana s njihovim likovima u krasnom mozaiku. Tako su im pouzdano sačuvana i imena i njihova zanimanja. 

manastirine2Groblje na Manastirinama nije još potpuno istraženo. Do sada je pronađeno oko tisuću sarkofaga i grobnica svake vrste, te oko 370 natpisa, od kojih neki zaslužuju posebnu pažnju. Tako oni pobožnih žena Honorije i Marcele govore o želji za ukapanjem što bliže grobu mučenika. Drugi svjedoče o snazi i veličini kršćanskog morala u vrijeme kad Rimsko carstvo trune u nemoralu. Natpis na sarkofagu Flavija Terencija i žene mu Flavije Talasije govori o njihovoj bračnoj vjernosti i čistoći, možda po uzoru na Bl. Djevicu Mariju i sv. Josipa. Grob stolatae feminae pokazuje da su kršćanke svojim životom uzornih žena i majki zasluživale i carsko odlikovanje. Sarkofag opatice Ivane otkriva kako je ona pobjegla iz Sirmiuma pred Avarima, došla u Salonu i tu umrla 614. godine. To je posljednji od poznatih datiranih natpisa prije propasti Salone. Uz spomenute, poznati su i sarkofazi s likom Dobrog Pastira, onaj s prikazom prijelaza Izraelaca preko Crvenog mora, i drugi s likovima Hipolita i Fedre. Dio natpisa i sarkofaga je pohranjen u Arheološkom muzeju u Splitu. Uz groblje još valja spomenuti i jednu kapelu, posvećenu svetom Dujmu i svetom Anastaziju, u dijelu groblja koji je najprije otkriven, te grob don Frane Bulića, velikog istraživača starokršćanske i starohrvatske salonitanske baštine. Don Frane je dao sebi sagraditi grob u obliku sarkofaga i u njega urezati dijelove nekoliko kršćanskih epitafa, s groba jednog mladića pokopanog u predvorju bazilike na Manastirinama, i s groba svećenika Ivana koji za sebe kaže da je "grešan i nedostojan svećenik" koji ovdje počiva "čuvajući časne pragove svetih".
 
 
Pročitano 13314 puta
Grad Solin - službene internet stranice - Stjepana Radića 42, 21 210 Solin, Hrvatska - OIB: 40642464411
solin@solin.hr